Ekonomska grana koja se bavi analizom politike državnih prihoda i rashoda. Javne financije (engl. public finance, njem. Staatsfinanzen, fr. finances publiques) proučava prirodu i efekte državnog korištenja fiskalnih instrumenata – oporezivanje i potrošnju, uzimanje i davanje kredita, kupovine i prodaje. Podrazumijevaju međusobne odnose pojedinih državnih organa, te centralne države i lokalnih vlasti (viših i nižih nivoa vlasti). Ponekad uključuju i proučavanje javnih preduzeća i nacionalizovanih industrija, koje se poput svakog drugog preduzeća mogu same da finansiraju i tako da budu ivan domašaja čistih javnih finansija, ali ih njihov odnos s državom dovodi u raspravu o javnim finansijama. Osnovna tema javnih finansija su javna ili zajednička dobra ili usluge neophodne pojedincima a pružaju ih javne vlasti (npr. odbrana i zdravstvo), te način na koji se finansiraju. Kad država troši novac na oružje ili obrazovanje, to ima uticaja na proizvodnju i potrošnju. Nametanje poreza za plaćanje državne potrošnje (i način na koji od nje imaju koristi različite grupe) utiče na raspodjelu dohotka i bogatstva. Veličina i raspodjela oporezivanja utiče na vrstu i nivo ukupne proizvodnje. Isto tako utiču i odluke da se dio rashoda finansira uzimanjem kredita umjesto oporezivanjem, ili da se zbog budžetskih rashoda nametnu porezi. Upravljanje nacionalnim ili javnim dugom (tj. zaduženjima akumuliranim u prošlosti) predstavlja probleme i monetarnoj politici. Oporezivanje i državna potrošnja utiču i na prirodu i veličinu cikličkih poslovnih fluktuacija te, dugoročno, na stopu privrednog rasta. Rasprava o javnim finansijama mora da uključi i analizira ciljeve fiskalne politike. Mogući zadaci politike uključuju visok i stabilan nivo zaposlenosti bez inflacije, visoku stopu ekonomskog rasta, čvrstu valutu, pravedniju raspodjelu dohotka, visok stepen slobode izbora za potrošače, zaposlene, trgovce, ulagače, poslovne ljude i druge. U literaturi o javnim finansijama obično se analiziraju načela oporezivanja. Oporezivanje treba biti pravedno, ravnomjerno, djelotvorno itd. Načela oporezivanja ne mogu da se izvode samo pomoću ekonomske analize, bez pretpostavki zasnovanih na političkim i etičkim načelima. Ipak, ekonomija proučava opšte efekte različitih fiskalnih prijedloga na cijene, kamate, štednju, investicije, podsticaje, profite, proizvodnju, smještaj reduzeća, zaposlenost, dohotke, plate itd.